Dragi ljudi,
došao je čas nastupa. Na dan smo se priredbe okupili dosta ranije. Starija je ekipa samostalno ponavljala pokrete, dok sam ja pomagala djeci da se obuku u svoje slatke kostime za nastup. Djeca su osjećala tremu i uzbuđenje, ali jedni smo drugima pružali podršku lijepim riječima, zagrljajima i ponavljanjem plesa. Prije nego li se okupila publika, još smo jednom cijelu točku ponovili u dvorani, a zatim je nastupilo ono svima najteže - čekanje. Dio smo vremena proveli zagrijavajući se, istežući se te ponavljajući pojedine detalje. Na trenutke je trema raznoliko utjecala na sve pa je dolazilo do mini ljutnji i velikih izmirenja. Kad su ostale samo dvije točke do našeg nastupa, svi su treperili od uzbuđenja, ali kad je zasvirala naša glazba, misli su prestale i tijelo je samo zaplesalo. Publika nas je nagradila gromoglasnim pljeskom. Pogledali smo preostale točke, a zatim se raspremili i udijelili posljednje pozdrave i čestitke prije praznika. Iako smo tek napustili dvoranu, jedva čekamo povratak i nove izazove.
Do idućeg javljanja
Gabrijela